Moja mama nosila me je u naručju, učila me prvim molitvama, pjesmama, govorila mi je što smijem a što ne smijem. Pazila me je od velikog okrutnog svijeta i poput cvijeta, pomogla mi da narastem u djevojku koja voli.
Ponekad trebam njene ruke, njeno krilo gdje se uvijek činilo kao da mi nitko ništa ne može.
Koliko je još ljubavi spremna dati za me, koliko si Ti, Majko Božja pustila svoje ljubavi u njenu dušu? Pogledam u nebeski svod i sve mi je jasno. Što ovime želim reći... želim joj reći hvala, no ta riječ samo je malena kap u moru ljubavi koju joj uzvraćam svojom brigom, djelima i osmijehom.
Moja mama dala mi je snagu i vjeru da i ja mogu biti dobra mama, da mogu i ja u svome naručju štititi svoje dijete od svih strahova, sumnji i događanja ovoga svijeta. Ne bojim se, ne bojim se sve dok je ona tu, i sve dok Ona miluje moje obraze u svakoj mojoj molitvi.
Ove riječi samo su simbolički prikaz onoga što mislim i osjećam, onoga što želim i za što se molim, i onoga koliko volim. Kad bih pokušala opisati bilo što vezano uz majčinu ljubav, pisala bih godinama, tražila bih riječi i riječi... Ništa nije ljepše od našeg zagrljaja kad dođem radosna u svoj topli dom.Srce nam je puno radosti i ljubavi a osmjeh je iskren i topao.
Majko moja, Majko naša, napuni duše svih majki svojom Ljubavi, da ne posegnu za rukom zla i da budu poput moje mame koja će svoje dijete učiniti sretnim, koja će izgraditi osobu koja voli, vjeruje i ljubi.
